среда, 28. април 2010.

Zapis sesti,dosadni kisni dan

Kisa krvi,koja je pocela da pada kasno sinoc,i dalje nastavlja da pada.Pitam se koji li je vrac sinoc u Drugom dnevniku odigrao ples prizivanja kise?U svakom slucaju,u pitanju je bio neki veoma mocan vrac.Ovakvu kisu krvi dugo nisam video u svom nezivotu.

Mlogo mocni vraci Zombije

Lezao sam na zemlji i uzivao.Dovoljno je bilo da otvorim usta i da pustim da mi kapi krvi padaju u usta.Krv je padala po meni i ulazila u mene kroz pore i otvore mog poluraspadnutog tela.
Primetio sam da malo ko nosi kisobran.Svi su,bili zivi,nezivi,zombiji,vamipri,cume,akrepi,vestice,ljudi ili neljudi,uzivali u kisi krvi.Ziveci u ovoj neumereno krvavoj klimi navikli su se na ovakve dogadjaje i naucili su da ih ne primecuju.U ostalom,kisa krvi najbolje spira krvave tragove,krvave ruke i ostatke usirene krvi sa ustiju i zuba.Na krvavoj kisi,krvavi osmesi postaju poput obicnih osmeha i ne razlikuju se od osmeha izazvanih vicevima o plavusama ili o pandurima.

Krvava kisa je lila celog dana

Krvava kisa je,zbog toga,vrhunac demokratije.Kada ona pada,tada nema bogatih,siromasnih,ruznih,lepih,glupih,pametnih...Krvava kisa ne priznaje takve trivijalne podele.Kada ona pada,svi su krvavi,cak i mrtvi.
Nikako ne bi trebalo ignorisati lekovite efekte krvavih kisa na sve srbolike organizme.
Krvave kise lece suljeve,celavost,impotenciju,bolove u srcu,probleme sa varenjem pojedenog smeca,lece komplekse,nepismenost,ludilo.

Leci impotenciju
Krvave kise unistavaju vaske,gnjide,krpelje i ostale lesinare koji parazitiraju i smetaju razvoju zdravog i normalnog organizma.
Krvave kise spiraju sa tla sve devijantne oblike zivota,sve gubavce,daltoniste,razroke,kratkovide i dalekovide.
Korisne su,a jako su jeftine i lako se izazivaju.
Od ove kise sam bas ogladneo.Idem da prezalogajim neko sveze ljudsko meso.

среда, 14. април 2010.

Zapis peti,deca su nase porodicno blago,cuvajmo ih na mracnim i hladnim mestima da nam se ne pokvare

U nasoj Zombiji oduvek vlada pedofilno slepa ljubav prema deci.Slepa,zato sto se ne vidi,ali retoricki bezgranicna.Jedan od mirnodposkih ciljeva Zombije jeste da ima veci broj dece od broja metaka koji poseduju nasi neprijatelji.Cilj je jasan-kada nasi neprijatelji potrose svu municiju zavladace mir na svetu.Jer mi smo jedna mala i miroljubiva Zombija,okruzena mracnim,ratobornim,divljackim i necivilizovanim kraljevinama i grofovijama smrti.
Iz tih ljubavno-miroljubivih razloga osnovna privredna grana kod nas jeste prozivadnja dece.Pravljenje dece je ozbiljan i odgovoran posao i tu nema mesta emocijama ili zabavi i slicnim trivijalnostima.Deca se prozivode u fabrikama koje se zovu "Porodica".Proces proizvodnje je unifikovan za sve fabrike kod nas i svaka "Porodica" prozivodi isti model dece,deca-mumuje.
Na osnovu visevekovnog iskustva tehnicari i inzinjeri su dosli do zakljucka da je model mumija najpogodniji za upotrebu i voznju u nasim uslovima,uslovima dzombastih,neravnih,klizavih,krivudavih puteva,neprohodnih mocvara i ogromnih pustinja.
Nase mumije su jeftine za prozivodnju,za upotrebu,za servisiranje i popravku.Upakovane su u najkvalitenije zavoje domace proizvodnje,tako da se ne razlikuju jedna od druge.Makar kada sidju sa prozivodne trake.A,ako budu imale srece nece se razlikovati od ostalih do svoje smrti.Metamorfoze nasih mumija su retke.
Osposobljavanje za obavljanje funkcija mumija vrsi se u skolastikama,od strane,za to posebno obucenih,inzinjera.Oni svoju nastavu drze po nastavnom planu i programu koji je osmisljen jos za vreme starog carstva i od tog vremena taj plan se ni za jedan jedini hijeroglif nije menjao.A i sto bi se menjao?Osmisljen za vreme vladavine faraona Nerazumesa IInastavni plan je delovao perfektno.Kao da su bogovi nadahnuli autora ovog plana,bogovi mraka i unistenja,ocito,ali bog je bog,ma kog politickog usmerenja bio.
Kada izadju iz skolastika mlade mumije su odlicno mumificirane za ceo zivot.Tesko da ce i jedan zavoj,kojima su cvrsto zategnuti u skolastikama,ikada da se odvije i time ih izlozi stetnom uticaju svezeg vazduha.A svez vazduh lose utice na mlade mumije.On ih kvari,razara njihov zdrav organizam.
"Najsrecnija mumija je mumija!",kaze nasa narodna razumoslobodjevina.
Pogled koji mumija nema kroz svoje zavoje,cini je apsolutno srecnom.Svaka mumija uziva u svom sarkofaku koji ne vidi.
Ono sto mumije obozavaju to su doktori-hirurzi.Svi ti zavoji,gaze,vate,makaze,konci i igle koje hirurzi koriste prilikom tretiranja mumija,cine ih ekstazicno srecnima.Operacije na zivom srcu i mrtvom mozgu koje im hirurzi izvode,mumije svrstavaju u tantricki seks.
A za operacije na mumijama nije ni potrebna hirurska preciznost,niti precizni instrumenti.
Mumija je tako sazdana u "Porodici" da je laka za obradu i najprostijim sredstvima kojima se hirurzi sluze.
Nije potrebna cak ni anestezija,jer su mumije prozivedene sa trajnom anestezijom.
Retko se desava da se neka mumija oslobodi zavoja kojim je stegnuta.Uglavnom se to desi slucajno,redje samoinicijativno.
Mumija oslobodjena stega zavoja kojima je bila obmotana veoma brzo se,pod uticajem naseg blagotvornog mocvarnog vazduha,raspadne u pepelu.Jedini nacin da prezivi jeste da napusti ovo nase podneblje.Ili da se pretvori u zombija. :)

понедељак, 12. април 2010.

Zapis cetvrti,Vukodlak jedna prica

Mi,zombiji,smo jedna veoma mocna bica.Nasu snagu zasnivamo na tome sto mi ne mozemo da budemo ubijen,ne vise.Mi smo vec nezivi i ne mozemo da izgubimo jedinu stvarno vaznu stvar,a to je zivot.Sve se na kraju,ili na pocetku,svodi na tu jednu stvar-na odbranu zivota.Sve se podredjuje tom cilju i sve se zrtvuje da bi se zivot spasao.
Mi,zombiji,smo oslobodjeni tog tereta zivota.Mozemo da se raspadamo,da trulimo,ali ne mozemo da umremo.I zato smo mi,manje-vise,neunistivi.
Takodje,mi smo neosetljivi na bilo kakve spoljasnje inhibitore.Niko ne moze da nam nanese bilo kakav bol,niko ne moze da nas povredi.
Zabadanje noza u nase telo boli nas kao zabadanje prsta debelog petogodisnjaka u tortu.
Mi smo,ako izuzmemo clanove SANU-a(Svemocni Andjeli Neunistivi i Ultimativni),najmocnija stvorenja na planeti.
Zato bi mi,da mogu da osecam,bilo pomalo neprijatno ovo sto cu sada da ispricam.
Postoji jedno stvorenje koje me je pobedilo,koje je bilo jace od mene.
U pitanju je jedan vukodlak.I to ne bilo koji vukodlak.Ovaj je iz,po smradu,daleko poznatog copora Vukodlakovica,najbizarniji od svih-Zub Vukodlakovic.
Copor Vukodlakovica je veoma star.Niko ne zna,pa cak ni njihovo porodicno predanje,kada su oni dosli u ove krajeve.Neki smatraju da su Vukodlakovici oduvek ziveli u ovim nasim krajevima,jer oni zbog svoje lesinarske prirode vole mocvarno tlo i mulj kakvim je nas kraj bogat.
Iako veoma star,njihov copor nije nimalo cenjen od strane drugih copora vukodlaka.Razlog tome bi,verovatno,trebalo traziti u lesinarskim navikama ovog copora.Dok se ostali copori bbave lovom u sumi i ponosno isticu svoje lovacke sposobnosti,a svoje najvestije lovce slave,Vukodlakovici izbegavaju lov.Lov je za njih previse rizican.U lovu mogu lako od lovaca da postanu lovina.A za Vukodlakovice je oduvek bilo mnogo bolje da zrtvuju tudje,nego svoje zivote.
Zato se oni bave lesinarenjem,kopanjem po tudjim grobovima i vadjenjem trulih kostiju,i uzivanjem u konzumiranju istih.
Toliko su se navikli i zavoleli da jedu trule kosti,da im je vremenom koska postala kucni demon zastitnik njihove loze,imenom Koskovo.
Koskovo ih je stitio od svih zala tokom vekova,uvek im je obezbedjivao nove zalihe grobova punih njihovih poslastica.Zato se oni kunu i klanjaju Koskovu.
Osim delom,Vukodlakovici ni likom nisu podsecali na vukodlake.Izgledali su sasvim covekoliko.Dok ne zalaju,naravno.Samo jedan vukodlak u istoriji ovladao je ljudskim govorom.A taj nije bio iz copora Vukodlakovica.

jedini Vuk koji je naucio ljudski govor

Da se vratim na mitski dogadjaj o kome zelim da pricam.
Sve se odigralo jedne noci na groblju na kome sam tada neziveo.Lezao sam na ledjima i bavio se onim cime se zombiji najredje i bave-raspadanjem,kada sam zacuo neki zvuk.
Prvo sam pomislio da je u pitanju lokalni nekrofil,koji u trenucima neobuzdane strasti voli da pohodi ovo groblje.Moje sumnje su ubrzo bile odgnane,jer sam zacuo zvuke glasnog i prostackog mljackanja.
Znao sam da nekrofil ne voli perverzije.On dodje,ugasi plamen svoje strasti,u tisini i ode.Nije on poput ostalih ljudi koji dolaze ovde da se goste,jedu,piju,caskaju nad grobovima svojih bliznjih.
Ustao sam i krenuo ka mestu odakle mi se cinilo da dopiru zvuci.A zvuci su dopirali iz 'vojnickog' dela groblja gde su sahranjivani vojnici iz prohujalih vremena,ti plemeniti vitezovi koji svoje plemicke titule zasluzise,ne na bojnome polju,vec u citankama za treci razred osnovne skole.
Kada sam se dovoljno priblizio da,i na bledoj mesecini kakva je te noci bila,mogu da vidim sta se desava ugledao sam poluraskopan grobu kome se nalazila neka ljudska figura koja je prekopavala po grobu.Trebalo mi je samo nekoliko sekundi da po vonju koji je dopirao odatle zakljucim da je u pitanju neki Vukodlakovic.Bio mi je odvratan taj copor i hteo sam da ga oteram sa ovog groblja.
Poceo sam da mu prilazim i kada me je on primetio zapoceli smo krvavu epsku borbu u sesnaestercu groba,borbu dostojnu Lukasovih filmskih efekata.Bio sam u pravu.To jeste bio Vukodlakovic i to,najlesinarskiji od svih,Zub Vukodlakovic.

Zub Vukodlakovic bez dlake na jeziku

Borba je bila ostra.U jednom trenutku on je uradio dva puta levo,jednom gore i dva puta C i za malo mi nije pokidao ruku.Medjutim posle nekoliko combo hits-a koje sam mu uradio,Zub je bio na sapama.Pao je na tlo,izgubivsi svest.Klekao sam pored njega i poceo sam da dezavuisem njegovo postojanje,uprokos tome sto ne volim egzoticnu kuhinju i uzivam u,iskljucivo,ljudskom mesu.
U jednom trenutku mog (is)kusanja osetio sam veliku bol u predelu mog trbuha.Zubovo meso mi nije prijalo.Ja,kao sasvim prosecan zombi,sam u svom nezivotu jeo razne odvratne organizme i tesko svarljive stvari,i sve sam uspeo da ih svarim.Ali,ocigledno,lik i telo Zuba Vukodlakovica bilo je nesvarljivo cak i za moj zombi neosetljivi probavni trakt.Bol je bio toliko jak da sam bio prinudjen da ruke zarijem u sopstveni stomak,da izvadim creva i da iz njih,mehanickim putem, izbacim upravo pojedene delove Zuba Vukodlakovica.
Dok sam se borio za sopstvenu nirvanu,Zub se vec bio osvestio i pobegao u dimu sopstvenog smrada.
Pitam se koliko ce jos leseva iskopati ovaj bednik u sopstvenoj alavosti?

Zapis treci,dejt



Nocas sam izasao na sastanak sa jednom zgodnom zombi-devojkom.Upoznali samo se na Deathbook-u,drustvenoj mrezi za uopznavanje nezivih.Ja sam prvo lajkovao jednu njenu sliku,slikanu u porodicnoj grobnici,na kojoj se nalazila ona naslonjena na kicasto napravljenoj kutiji za svece.Ispod slike sam napisao da mi deluje jako mrtvo.Ona mi je odgovorila sa tri smajlija koji sebi pucaju u glavu.
Onda smo malo chat-ovali.Ja sam joj opisivao koliko je atrofirano moje srce,koje ne kuca cak ni kada ode u goste,vec uvek pozvoni.Onda sam joj opisivao kolika je ukocenost mog penisa,zauvek ukrucenog u mrtvackoj erekciji.
Rekla mi je da se jako ohladila.Hladnija je nego inace.I da se sve vise hladi od zelje da me upozna licno.
Buduci da nisam dugo vremena zombi,bio sam prilicno neiskusan glede zombi-devojaka.ni kao zivog me nije privlacila nekrofilija,a i kao nezivog su me i dalje privlacile butkice zivih devojaka.Narocito oko obroka.
Ali zeleo sam to novo iskustvo pa sam pristao da se nadjem sa njom u grobljanskoj kapeli.
Mislio sam da ce tamo da bude mirno i tiho.Pogresio sam.U kapelu je izaslo mnogo mladih zombija i zombi-devojaka.Bio sam zaboravio osnovnu poruku iz ROmerovih filmova-Mrtvi hodaju zemljom jer su zivi umrli!
Uprkos velikoj posecensti atmosfera je bila mrtva.Bukvalno govoreci.Nije bilo ni jedne zive duse.
Moja zombi-devojka,koja se zvala Mrtwa Mawa,obukla se hriscanski skromno,kako i prilici mrtvim devojkama.
Uzivao sam u pogledima na njena creva koja su joj,nesputana odecom,slobodno vislia iz stomaka,sa zombi-strascu sam posmatrao rupe u njenim obrazima iz kojih su se nazirali crvici,njene ljiljanasmaijlovicevske grudi budile su senzaciju neosecaja i ravnodusnosti u meni.


grudi koje bi i predsednik pozeleo

Ona je,naravno,primetila moju hladnocu i nije joj bilo drgao zbog toga pa se jos vise nahladila na mene.
Pila je djus-jetru,a ja vrancevu krv.Sto smo duze pricali mene je sve manje privlcilo njeno seksi telo,a sve vise njen mozak,koji je ostao da lezi negde na autoputu na mestu saobracajne nesrece u kojoj se ona rodila kao zombi.
Kasnije smo otisli u neki klub da igramo.Tamo je bilo vidno prisustvo veceg broja vampira zednih tudje krvi.

mesto gde se zombiji raspadaju
Mrtwa Mawa i ja samo se zombi-ljuljuskali uz najnovije mrtvacke hitove uz koje niko od zombija u klubu nije uzivao.
DJ je bio odlican,tako da ni djavoli pakla ne bi uspeli da zagreju atmosferu koju je on ohladio.
Toliko smo se bili ohladili da samo jako sporo odbauljali do groblja i tamo hladnokrvno vodili ljubav.
Bilo je predivno-niko od nas nije uzivao.

субота, 10. април 2010.

Zapis drugi,zasto bukvalni zapisi ili kako sam nasao novi dom

Predhodni put nisam razjasnio zasto su moji zapisi bukvalni.Odgovor a to pitanje ima veze sa mojim novim obitavalistem,slatkim,malim mestom u kome sam odlucio da se nastanim u svom novom nezivotu.
Da ostanem da nezivim u stanu u kojem sam do tada ziveo nije dolazilo u obzir.Komsije bi se,ranije ili kasnije,pozalile na nesnosni miris trulezi mog tela,koje se nalazilo u razlicitim fazama raspadanja,vec u zavsinosti od mog raspolozenja.
Vladajuce je misljenje da zombiji mirisu kao trulo meso.To je prilicno pojednostavljeno i uprosceno receno.Mislim da pricu o tome uglavnom sire laici,koji nikada nisu videli ni jednog zombija,osim na "Farmi" ili VIP VB-u,a jos manje omirisali nekog izbliza.


Zombi Farma

Ono sto iz licnog iskustva mogu da vam kazem jeste da zombiji mogu da smrde na hiljade i hiljade nacina.Mozda ne znate,ali postoji svojevrsno takmicenje,u kome se zombiji takmice u tome koji moze da zasmrdi na vise nacina,ko moze jace da zasmrdi,ko moze najverodostojnij emoze da imitira odredjen smrad(smrad raspadnute macke,trule visnje za daltoniste ili Dragana Todorovica)...
Dakle,zbog svojih dragih komsija,morao sam da se odselim.
Ali gde?Koje je pogodno tlo za zasnivanje potpuno novog nezivota?
Mnogo je pitanja,a premalo neprospavanih casova Poznavanja prirode i drustva,na kojima samo ucili o vrstama zemlje,pogodnom i nepogodnom tlu za zivot,o prisutnosti glista,crva,rovaca i ostale menazerije koja ima tedenciju da se useljava u sinuse postenih zombija i time im izaziva ogromne glavobolje.
Otisao sam do biblioteke da vidim da li imaju neku literaturu iz koje bih mogao da se informisem i da dobijem neke odgovore na pitanja koja su me kopkala.Jedino sto su imali bila je knjiga "Kako upokojiti vampira".
Iako sam ja zombi,a ne vampir,pa nisam mogao da osetim(ili preciznije neosetim,jer zombiji ne osecaju nista)empatiju glede te knjige,ipak sam naucio neke stvari iz nje.
Naucio sam da nije sve jedno da li se nad vama nalazi bukovina,mermerovina ili lipa,na primer.
U ovim krajevima i njihovim mitologijama vampiri biraju lipe,ljudi mermer,a ostala bica,polubica,cume i akrepi,ocito,bukovinu.



Vampiri sahranjuju pod lipom

Zombiji su poznati po svojoj privrzenosti bukovini i obrnuto.Bukva voli svojim korenjem da prozima mozdane sinapse postenih zombija.
Ali gde u gradu da pronadjem bukvu?Da su u pitanju platana znao bih gde da ih NE trazim,ali bukva...O tome nisam imao pojma.
Razmisljajuci tako o svom stambenom problemu,nehotice,ali poznajuci svoju zombi-prirodu najverovatnije namerno,nasao sam se na groblju.
Odmah sam osetio mir i spokoj.Ni jedan stanovnik ovog groblja sigurno nikada ne gleda "Kursadzije" ili "Zikinu sarenicu".Ovo je miran kraj i sigurno ni jedan les sa ovog groblja ne ustaje iz svog groba samo da bi na izborima glasao za DSS ili NS(Kakav sam samo idelista i neznalica tada bio).
A ono sto je moje mrtvo srce nateralo da ne zakuca jeste drvored bukvi koji se protezao duz ivice groblja.
Isao sam duz drvoreda i trazio useljivu bukvu.
Ugledao sam jednu,koja je bila jako stara,i koja je sa jedne svoje strane imala pukotinu duz stabla.Pukotina je bila dovoljno siroka da se zavucem u nju,a,opet,dovoljno uska(i skrivena sibljem)da me zivi posetioci groblja ne bi videli dok sam u njoj.
Unutrasnjost bukve nije bila prostrana.Nisam mogao da se pomeram,nisam mogao da disem,nisam mogao nista da radim dok sam bio u njoj.Sta bi jedan zombi mogao vise da pozeli od nezivota? :)

Zombi dnevnici,bukvalni zapisi iz podzemlja,zapis prvi

Mislim da bih prvo trebalo da napisem kako je sve pocelo.Ili kako se zavrsilo,jer su mi jos uvek sveza secanja,ili bolje je reci instinkt, na moj zivot,na vreme dok jos nisam poceo da nezivim.Mislim da o stvarima kao sto su moj datum i mesto rodjenja,moje ime upisano u maticnoj knjizi rodjenih,podaci o tome gde sam,sa kim i kako ziveo,nisu vazni.Jer zasto da pricam o svom embrionalnom razvoju,o stadijumu larve u kome sam tada bio?Zivot je samo pretporodjajna faza u nezivotu svakog regularnog zombija.
Dakle,na pocetku,bih trebalo da napisem o svojim porodjanim mukama.O paklenom bolu unistenja larvenog oblika zivota.Trebalo bih da izbegavam izraze koji sugerisu pakao,jer on pretpostavlja zivot.Za zombija,poput mene,pakao ne postoji.
Elem,sve je pocelo zivotom.Ziveo sam.Sada,iz ove perspektive,nije mi jasno kako sam to uspevao.Verovatno tesko.Uzvodno.Da sam se prepustio inerciji ne verujem da bih zapoceo ovu karijeru zombija.
Malo mi je mutno i nejasno secanje na to vreme,ali mislim da je zombiranje pocelo dok sam sedeo izpred televizora i gledao neki horor film.Ne secam se,vise tacno,koji je film bio u pitanju.Mozda je bio neki hardcore film,tipa "Drugi dnevnik RTS-a",ili neki trash horor kao sto je "Nacionalni dnevnik" ili teenage horor "Vesti B92".
I tada se to desilo.U jednom trenutku sam gledao jedan veoma zanimljiv intervju sa nacionalnim knjizevnim Bardom,a u sledecem trenutku mi se pred ocima ukazivala pesma "Cosici uveoci".Olovo kojim su stampana slova Bardovih knjiga pretvorilo se u olovo drugog kalibra,reci iz knjige su postali nozevi,sekire i buzdovani,listovi iz knjige su postali tenkovi,a uvodi i pogovori knjige su poceli da sijaju radioaktivnim sjajem sa potencijalom atomskih bombi.
Sa gornje ivice mog televizora pocela je da izbija krv.Krv se slivala preko ekrana,prekrivajuci nasmejana lica dece,jer je bas tada pocinjao prilog o tome kako kompanija Dizni zeli da napravi novi Diznilend bas u Srbiji.
Pokusao sam da promenim tv-kanal.Ali sa tv-a je i dalje curila krv,sve vise prekrivajuci ekran.Vise nisam mogao da razaznam koji je program u pitanju.
Zvuk koji je izlazio ja vise nisam mogao da razumem.Vise to nisu bili glasovi normalnih ljudi vec neartikulisani zvuci koje mogu da ispustaju samo bezumna bica,poludeli jadnici.
Ne znam koliko je sve to trajalo.U uzasu koji je zavladao izgubio sam osecaj za vreme,prostor i uzinu.
Iznenada,kako je pocelo,tako se i zavrsilo.
Sa tv-a je nestala krv,prestali su da se cuju urlici i vriska.Poceo je da se oseca opojni miris cveca u prolece,cak je i moj televizor procvetao.
Kroz cvetni aranzman video sam da je poceo "Muzicki tobogan za odrasle",pevala je Princeca,a ja sam postao zombi.